VIRTUALNA ŠETNJA DOLINOM – Kolpa Adventures

Virtualna šetnja dolinom Kolpe

Rijeka Kupa - od izvora do Hrvatske

Kupa izvire na hrvatskoj strani ispod Risnjaka, u snažnom, gotovo 80 metara dubokom kraškom izvoru. Svoj put probija kroz kanjone i na kraju se mirnom ravnicom pridružuje rijeci Savi kod Siska. To je 292 km duga granična rijeka između država Slovenije i Hrvatske: njezinim tokom prolazi čak 113 km državne granice. Također dijeli Europu od Balkanskog poluotoka. Kupa se ponegdje širi i teče blago i lijeno, ponegdje se divlje probija kroz uski tjesnac (kanjon).

Kupa u Beloj Krajini

U Beloj Krajini Kupa je u početku koritom usječena s obalama visokima do 100 m, zatim se obale spuštaju na 20 m; kod Griblja se rijeka poplavno razlijeva prema Metliki, jer teče kvartarnom nizinom. Na kraju Kupa je ponovno koritom usječena preko južnog Žumberačkog predgorja na istok prema hrvatskom Ozlju na nadmorskoj visini od 126 m. Gotovo cijelo područje je krško, osim u slivu Čabranke i u Kostelu s permskim glinencima i pješčenjacima.

Pogled na okolne litice u gornjem toku doline Kolpe

Na spoju riječne doline s novijim trijaskim dolomitom, jurskim i krednim vapnencem, s obje strane rijeke ima mnogo jakih kraških izvora ispod strmih padina, jer pritječu pod zemljom i napajaju rijeke s/sa:

Snježnika
Risnjaka
Gorskog Kotara
Kočevske Reke
rijeke Rinže
južnog dijela Kočevskog Roga i cijele Bele krajine
sliva rijeke Lahinje
i dakako s hrvatskih brda s desne obale Kupe

Duboko usjekla rijeka rezultat je snažnog alpsko-dinarskog izdizanja, jer je Kupa još od pliocenskog izravnanja pripadala slivu Panonskog mora.

Unatoč kršovitosti cijelog područja Risnjaka i Gorskog kotara s jedne strane, te Velike gore, Stojne i Goteniške gore s druge strane, rijeka Kupa duboko se usjekla između visokih krških brda i očuvala na površini; naposljetku zbog čabranskog otoka permskih nepropusnih stijena.

Samo tamo gdje su vapnenci bili izloženi zbog tektonskih izdizanja, ili gdje je rijeka usjekla toliko duboko u podlol+gu da se usjekla u permske stijene, razvila se normalna hidrografska mreža.

U Beloj Krajini je to plitki krš i veće izravnanje (Ozaljsko-slunjskom pločom), ostatak starih izravnanja uz nekadašnje Panonsko more.

Najveći površinski pritok sa slovenske strane je Lahinja, koja se na površini očuvala i u središtu Krasa zbog otoka nepropusnih slojeva južno od Črnomelja (kod Kanižarice).